POVIJEST DOLINE NERETVE

Istočnu obalu Jadrana, pa tako i dolinu Neretve nastanjivali su Iliri još prije 2500 godina. Nisu ostavili nikakvih pisanih tragova, ali grčki i rimski autori posvjedočili su njihovu prisutnost, način života i običaje. Na vrhovima brežuljaka oko doline Neretve mogu se pronaći njihove grobnice koje su gradili slaganjem kamenja preko groba u brežuljkaste oblike visine do 10 m.

NARONA

Negdje u 4. stoljeću pr. Kr. U dolinu Neretve dolaze Grci i osnivaju Naronu, ona se razvija u važno trgovačko središte. U 2. stoljeću pr. Kr. Narona ima razvijenu urbanu fizionomiju. O tome svjedoči nalaz grede s prikazom plesačica i novootkriveni ostaci arhitekture ispod razine rimskog foruma.

U 1 stoljeću pr. Kr. Naronu kao i ostale grčke kolonije pokoravaju Rimljani i ona postaje COLONIA IULIA NARONA – rimska kolonija Narona. Narona postaje vojno, upravno, sudsko i kulturno središte Naronitanskog okruga. Uz trgovinu cvjeta graditeljstvo, kiparstvo i slikarstvo. U takvom okruženju raslo je i bogatstvo, pa je logično da su se u Naroni mogle graditi luksuzne građevine i podizati skupocjeni kipovi. Nepokorno ilirsko plene Delmati tjerali su Rimljane na stalne vojne pohode, a s vojskom su stizali i trgovci što je dodatno doprinosilo rastu grada. Nije nerealna pretpostavka da je Narona obuhvaćala površinu od 25 hektara. Često se postavlja pitanje kako je propala Narona.

Spominju se kataklizme, provale barbarskih plemena poput Slavena i Avara, ali Prof. Emilio Marin, jedan od glavnih istraživača Narone, smarta da se ona jednostavno ugasila. Zna se da je u prvoj polovini 6. stoljeća na Saboru u Saloni bio prisutan i biskup Narone. To je vrijeme raspada Zapadnog Rimskog Carstva i značenje Narone tada sigurno slabi i vjerojatno dolazi do osipanja stanovništva. Ovako oslabljena Narona bila je laka meta pljačkašima u ratnim zbivanjima koja su usljedila.

Tragovi antičke narone mogu se i danas vidjeti na iskopinama i u Arheološkom muzeju Narona u mjestu Vid.

DOLAZAK HRVATA

U VII. Stoljeću na ova područja dolaze Hrvati i osnivaju Neretvansku kneževinu. Neretvani su bili vrlo vješti pomorci, a poznati su kao Neretvanski gusari. Najpoznatiji vođa gusara bio je hrvatski knez Domagoj. Brodovi koje su gusari koristili vrlo su slični onima koji se danas mogu pronaći na rijeci Neretvi i njenim pritocima, a zovu se lađe.

U spomen na neretvanske gusare podignut je Spomenik na vrhu brda u Vidu, također se već 10 godina održava tradicionalna utrka “Maraton lađa ”.

TURSKO I MLETAČKO RAZDOBLJE I FRANCUSKA OKUPACIJA

Dolinom Neretve u XIV. Stoljeću vladali su bosanski vladari. U XV. stoljeću Turci su pokorili Bosni i Hercegovinu i tako preuzeli vlast nad neretvanskim krajem, nad kojim su uz konstantne borbe s mletačkom republikom vladali 200 godina.

Krajem XVII. stoljeća Mletačka republika preuzima vlast koji uspjeva zadržati do francuske okupacije krajem XVIII. stoljeća. Francuska okupacija trajala je od 1797. g. – 1813. g.

Kao simbol ovih turbolentnih vremena ostale su utvrde: Turska utvrda Norinska Kula i Mletačka utvrda Fort Opus.

AUSTRO-UGARSKA MONARHIJA

Austro-Ugarska vladavina trajala je od 1813. g. do kraja Prvog svjetskog rata. U to vrijeme gradi se pruga od Mostara do Metkovića 1885. godine i tako Metković postaje važna luka za trgovinu s Bosnom. U Metkoviću je sagrađen jedan od prvih hotela na istočnom Jadranu. I ostala mjesta u dolini doživljavaju procvat gradnjom škola i drugih kulturnih institucija.

Austro-Ugarsku ostavštinu danas možemo vidjeti na mnogim građevinama, to su prije svega Gradska vjećnica u Opuzenu izgrađena u neoklasicističkom stilu i obelisk na rivi u Opuzenu – spomenik regulaciji toka Neretve.

DOLINA NERETVE DANAS

Delta Neretve pokriva područje od oko 12 000 ha u Republici Hrvatskoj. Naintenzivniju transformaciju delta je doživjela posljednjih desetljeća kada je je isušivanjem močvare stvoreno kultivirano zemljište pogodno za uzgoj raznih poljoprivrednih kultura. Ostaci močvarnih prostranstava u kombinaciji s obrađenim zemljištem daju prostoru delte dominantni zeleni vizualni indetitet koji ga izdvaja od ostatka hrvatske obale pa se može nazvati “zeleni biser” hrvatskog Jadrana.

                              
Metković, Opuzen i Ploče tri su središta doline koja se sastoji od brojnih sela i zaseoka. Glavna gospodarska grana je poljoprivreda, a sve veći procvat doživljava i turizam. Delta Neretve ima 5 lokaliteta koja su zaštićeni ornitološki rezervati, zabilježeno je čak 310 vrsta ptica od kojih 115 gnjezdarica. Kombinacija kultiviranog zemljišta, močvarnih područja, mora i povjesnog nasljeđa daje dolini Neretve raznolikost u turističkoj ponudi kakvu je vrlo teško pronaći.

Opuzen

Nastanak mjesta

Područje današnjeg teritorijalnog smještaja Opuzena posjeduje bogatu povijest. Ovo područje, zbog neposredne blizine Narone, bilo je naseljeno već u rimsko vrijeme.

Velika povijesna naseljenja ovog područja dogodila su se u srednjem vijeku kada je sagrađena utvrda Brštanik od 1254. – 1264. Izgradnju je financirao bosanski kralj Tvrtko II. Nakon dva stoljeća turske vladavine krajem 17. stoljeća Mlečani su zaratili s Turcima u Dalmaciji uz pomoć domaćeg stanovništva, te uplovili u Neretvu i sagradili utvrdu Forte Opus. Tursku kulu kod Norina osvojili su 19. studenog 1684. godine te je tim potezom osigurano vojno uporište u Neretvi.Od tada pa do danas Opuzen neprekinuto nastavlja svoju povijest kao zemljopisno središte doline Neretve.

Naziv mjesta

Postoji nekoliko hipoteza o nastanku imena Opuzen od kojih je napozatija ona po kojoj je Opuzen dobio naziv po tvrđavi Fort Opus koju su Mlečani sagradili 1684.god na ruševinama ostataka pentagonalne kule pod nazivom Koš. Nestankom utvrde i vojničkog logora koji je bio u blizini nestala je riječ Forte pa je ostao samo Opus kojem je dodan sufiks – en, i s tim je formuliran današnji oblik imena Opuzen.

                          
Druga vjerodostojnija hipoteza govori kako se u imenu Opuzen ne krije latinski, već hrvatski korjen. Otok Posrednica na kojem leži današnji Opuzen nosilo je ime Opus.

Zbog nepristupačnosti taj dio toka rijeke Neretve, narod ga je nazvao Opuzina ili Opuz, što je ostalo i u današnjoj terminologiji pučkog govora Neretvanske doline. kako je to vidljivo iz Coronelijevih karata Neretve.